Prepelice

Prepelice

Pravi izazov za lovce, predmet velikih polemika i rasprava u lovačkim krugovima, prepelica predstavlja sve popularniju lovnu divljač u našoj zemlji iz godine u godinu. Prepelica je najmanja među poljskim kokama, i jedina je selica. U naše krajeve doleće u aprilu sa zimskih staništa iz oblasti Sredozemlja i to uglavnom i najčešće, iz Afrike. Veoma interesantno ih je videti kako mudro, radi odmora, koriste brodove koji plove Mediteranom.

Rasprostranjena je u skoro svim evropskim zemljama, Africi i zemljama južne Azije. Gnezdi se, naravno i u našim krajevima. Ovde boravi tokom leta, odgajajući mlade i pripremajući se za jesenju seobu, pa potom opet na jug. Njihova seoba počinje od polovine septembra, pa sve do kraja otkobra. Prepelica je najmanji predstavnik naše divljači i u dužini može najviše da naraste do 20 santimetara, a teška je do 150 grama. Sve prepelice imaju rđasto-sivo perje, ali mužjaci se razlikuju po smeđecrvenkastoj boji na grudima, dok ženke krase bela.

Takođe, prepelice su poznate po izuzetno razvijenim čulima sluha i vida. S obzirom na to da se hrane raznim semenkama i pogotovo korovom,  veoma su vredni podstanari poljoprivrednicima.

Prepelice ćemo retko sresti na drveću jer je ona poznata po tome da najčešće vreme provodi u visokoj travi i strnjici, gde se skriva od neprijatelja. Poznata je kao veoma okretna i brza prica i često se u šali kaže kako nezgodno pilotira. Upravo zbog njenog nezgodnog leta ona zadaje muke i brige čak i onim najiskusnijim lovcima.

Lov na prepelice jednostavno nije moguć bez dobro obučenog lovačkog psa. Neprikosnoveni kralj lova na prepelicu je zasigurno nemački kratkodlaki ptičar. Naravno da su upotrebljive i ostale rase, poput vižli i bretona, ali kratkodlaki nemci plene svojim stilom, kratkim radom, perfektnim nosom i aportom.

Zakonom o divljači i lovstvu zabranjena je upotreba zvučnih signala, odnosno vabilica za lov prepelica, ali sasvim je dovoljno uputiti se ranom zorom sa svojim psom i uživati u čarima ovog „kraljevskog“ lova. Sve ostalo nije lovački pa ni u duhu sa prirodom. Prepelice se uglavnom love u malim grupama sa odstojanja od 20 do 30 metara. Love se puškama sačmaricama u kalibru 20 i 16 koriste se lovački patroni po izboru, sa olovnom sačmom 14, 12 i eventualno 10.

Njeno osnovno stanište su stepe i otuda, na našim prostorima, najradije bira za stanište parcele pod žitaricama, livade i parcele sa detelinom, sojom i drugim prizemnim kulturama. Strnjišta su joj omiljena mesta za boravak i tu su se najčešće gnezde.

Iako je nevelika, meso prepelice je veoma ukusno i smatra se da je supa od nje pravi delikates, koji pomaže u lečenju mnogih bolesti. Na Dalekom istoku, prepeličja jaja se smatraju za eliksir mladosti, a u starom veku su preporučivali trudnicama da jedu čorbu od prepelice kako bi dete bilo zdravo i otporno na razne bolesti. U poslednje vreme, prepeličje jaje je postalo veoma popularno i u našoj zemlji, kao vid alternativne medicine.

Prepelica je, nažalost, sve manje na našim poljima usled velikog broja prirodnih neprijatelja, nepravilne upotrebe pesticida, paljenja livada, neodmerenog lova sa vabilicama, i korišćenja brzih kosačica i kombajna. Zbog toga je potrebno uložiti dodatan napor kako bi se sačuvao ovaj najmanji predstavnik naše divljači, vredni pomoćnik našim poljoprivrednicima ali i predivan ukras naših lovišta.